top of page

Da li će navike koje smo usvojili tokom pandemije opstati

Dve godine nakon što je Svetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, možemo reći da je najgore prošlo. Nošenje maski i dezinfekcija ruku bili su imperativ koji nam je ušao u naviku, ali mnogi od nas su razvili i druge navike tokom pandemije - rad od kuće, onlajn kupovina, lokalna putovanja i smanjenje druženja. Da li će nam ove navike ostati ustaljene i nakon ukidanja mera - pročitajte u nastavku.


Posao

Jedna od najvećih promena predviđenih tokom pandemije bila je dugoročni pomak ka radu od kuće. Međutim, postoje podaci koji ukazuju da ova tranzicija možda neće biti ustaljena kao što se očekivalo.


U Ujedinjenom Kraljevstvu, udeo ljudi koji rade od kuće barem neki deo vremena porastao je sa 27% u 2019. na 37% u 2020. godini, pre nego što je pao na 30% u januaru 2022. godine. Slično, u SAD-u je udeo ljudi koji rade od kuće opao sa 35% u maju 2020. na 11% u decembru 2021. godine.


Jedan od glavnih razloga zašto se ljudi vraćaju u kancelariju su očekivanja poslodavaca. Mnoge kompanije su zabrinute da bi stalni rad kod kuće mogao negativno uticati na timski duh, kreativnost i produktivnost zaposlenih.


Ali, među zaposlenima postoji veći apetit za hibridnim i fleksibilnim radom. Jedno nedavno višenacionalno istraživanje pokazalo je da, dok je otprilike jedna trećina radnika radila kod kuće bar neko vreme pre pandemije, otprilike polovina je izjavila da to želi i u budućnosti.


Kupovina

Iako smo tokom pandemije najčešće birali onlajn kupovinu, čini se da je kupovina u prodavnicama počela da se vraća na staro.


Nedavni podaci o kretanju ljudi, prikupljeni anonimno sa mobilnih uređaja, pokazuju kako je u mnogim zemljama odlazak u prodavnice vraćen na nivo pre pandemije.


Porast onlajn prodaje takođe nije bio tako dramatičan ili održiv kao što su mnogi predviđali. U Velikoj Britaniji je onlajn prodaja činila 20% ukupne maloprodaje pre pandemije. Do februara 2021. ovaj procenat je porastao na 36%, da bi u februaru 2022. opao na 25%.


Putovanja

Navika za koju bi moglo biti potrebno više vremena da se oporavi jeste naša ljubav prema međunarodnim putovanjima pre pandemije. Međunarodna organizacija za civilno vazduhoplovstvo UN-a predviđa da će međunarodna putovanja u 2022. i dalje biti smanjena za skoro polovinu u poređenju sa 2019. godinom.


Jedno britansko istraživanje sprovedeno prošlog septembra pokazalo je da, dok 80% ljudi planira da ode na odmor u UK u narednoj godini, svega 40% razmišlja o odlasku u inostranstvo. Poređenja radi, tokom 12 meseci do jula 2019, 64% Britanaca je putovalo u inostranstvo na odmor, ukazuju određeni podaci.


Nespremnost ljudi da putuju uglavnom se svodi na zabrinutost zbog virusa i konfuziju oko pravila putovanja. Kako brige opadaju i pravila se ukidaju, možda ćemo videti „mini bum“ u ovoj sferi.


Druženje

Na početku pandemije, neki komentatori – uključujući glavnog medicinskog savetnika SAD dr Entonija Faučija – sugerisali su da se možda nikada nećemo vratiti rukovanju.


Da li su navike socijalnog distanciranja, uključujući sastajanje sa manje ljudi i manje fizičkog kontakta sa onima koje imamo, opstale? Za većinu ljudi, ne. Podaci pokazuju da se samo jedna trećina ljudi u Velikoj Britaniji i dalje redovno socijalno distancira, što je najmanji procenat od početka pandemije.



Ljudi imaju osnovne potrebe, kao što su autonomija, osećaj povezanosti sa drugima i osećaj efikasnosti i sposobnosti u onome što radimo. Deo izazova sa radom od kuće, na primer, jeste to što on istovremeno ispunjava jednu potrebu dajući nam veću autonomiju, ali oduzima drugu tako što nas čini manje povezanim.


Neki ljudi će steći osećaj kompetentnosti, ili barem upoznati sa novim načinima rada tokom pandemije, pa će možda želeti da nastave da rade. U nekim oblastima – putovanje u inostranstvo, na primer – može potrajati duže da se naša kompetencija i poverenje u stare navike vrate. Međutim, čini se da se mnogi prilično brzo vraćaju starim navikama i ponovo uče kako da se osećaju kompetentno da rade stvari koje su radili ranije.


Konačno, pandemija je možda poslužila kao podsetnik koliko bi trebalo da cenimo svakodnevne interakcije sa drugima, u prodavnicama, restoranima i tako dalje. Iznad svega, shvatili smo da moramo da se povežemo sa drugima i da postoje ograničenja u tome koliko onlajn komunikacija može da zameni stvarne interakcije licem u lice.


Zapravo, pandemija nas je naučila da možemo da radimo, učimo, kupujemo i družimo se na različite načine, ali je sada pitanje da li mi to i dalje želimo.


bottom of page