top of page

Manje radnih dana povećava produktivnost?

Updated: Feb 24, 2020


Većina debata o fleksibilnom radnom vremenu naglašava bolju raspodelu radnog i privatnog vremena i prednosti koje bi iz toga proistekle, ne obazirući se pritom na povećanje produktivnosti, tretirajući je kao nusprodukt. Zapravo, treba naglasiti da smanjenje radnog vremena dovodi do veće produktvinosti, jer je ishod bolji balans u privatnom i poslovnom životu.

Postoje brojni dokazi u korist ove pretpostavke, uključujući i analizu Nacionalnog Biroa za Ekonomska istraživanja SAD iz 2009. godine, koja detaljno objašnjava simbiozu produktivnosti i balansa privatno-poslovno: “Dobro organizovane firme nastoje da budu produktivne i efikasne dok, još bolje organizovane firme imaju i bolji privatno-poslovni balans”.


Uprkos podacima, odbori i senior menadžeri imaju zadršku kada je u pitanju predlog radne nedelje od četiri dana. Pribojavaju se ili da očekivana produktivnost neće biti ostvarena ili da će radnici pre ili kasnije popustiti sa entuzijazmom prema projektu, te da će odrađivati samo neophodnu normu. A zaposleni se, sa druge strane, brinu da je fleksibilno radno vreme samo jedan trik kojim bi se smanjile plate i beneficije.


Endrju Barns (Andrew Barnes), osnivač Perpetual Guardiana, Novozelandskog NGO 4 Day Week Global i autor knjige The 4 Day Week, objašnjava kako smanjenje radnih sati dovodi do veće produktivnosti zbog boljeg balansa između privatnog i poslovnog života.


U nastavku su odlomci iz te knjige:


Projekat “Četiri radna dana” u Perpetual Guardianu je za krajnji cilj postavio veću produktivnost, a ne balans privatno-poslovno. To je razlikovalo ovu misiju od mnogih drugih koji su nešto slično pokušavali, i imalo je efekta na svim nivoima – i zadovoljni zaposleni i povećan prihod kompanije. Ovaj projekat se interno zvao “Projekat Nedelja Produktivnosti”.


Kada je postignut dogovor između menadžmenta i zaposlenih da ostvare, u probnom periodu, zacrtane nivoe produktivnosti za četiri, a ne pet dana, svi su razumeli svoju ulogu i svi su nastojali da pruže opipljive rezultate.


Svrha planiranja pre probnog perioda je bila da se odrede mere produktivnosti koje će se odnositi na svaki poseban tim. Pre probnog perioda nedostajale su konkretne mere kojima će se meriti produktivnost u nekim poslovnim odeljcima. Čak i da je probni period propao, shvatilo bi se koje su referentne vrednosti neophodne kako bi se kompanija efikasnije vodila.”


Endrju tvrdi da se ovo može odnositi i na druge kompanije. Probni period bi makar pružio jasnu sliku kakav se učinak za svakog zaposlenog očekuje, što može biti predstavljeno kao prednost odborima i akcionarima koji uvek traže vidljive rezultate svojih kompanija ili investicija.


“Ako svi učesnici pristupe probnom periodu znajući svoje obaveze, rezultat je očuvanje produktivnosti kompanije; time je mnogo lakše izvršnim direktorima da odbrane i odborima da uvere akcionare u ceo projekat. Kada je cilj rezulatat a rezultat se nije promenio, otklonjen je nepovoljan uticaj na finansije organizacije jer je primenila ovakvu politiku rada.”


Po iskustvu Perpetual Guardian, radna nedelja od četiri dana osnažila je zaposlene da donose samostalne odluke i pružila im utisak zajedničkog uticaja na budućnost firme. Time je dokazano da se ovakvim modelom povećava polje delovanja svih zaposlenih jer imaju jasno zacrtan cilj. Fokusiranje na rezultate čini “radnu nedelju od četiri dana” delom rešenja problema. Trenutnim radnim šablonima i nagradama za dobro poslovanje, kompanije ne omogućavaju muškarcima da budu najbolje tate na svetu i otežavaju ženama napredak u karijeri ukoliko imaju nekoga o kome da brinu kod kuće. Dokle god se ostaje na poslu tačno određen broj sati, ovi problemi se neće skoro rešiti.


Firme koje su ove probleme prepoznale sada se fokusiraju na rešavanje problema rodne nejednakosti, regulišu nejednake plate i nude veću fleksibilnost u porodičnim obavezama i obavezama sa decom.


Fleksibilno radno vreme omogućava ljudima da lakše nađu posao, a firmama da imaju bolji izbor prilikom zapošljavanja. Uz mogućnost rada od kuće, žene i muškarci koji sami čuvaju svoju decu, imaju priliku dodatne zarade. Tehnologija nam olakšava konferencijske razgovore i webinare, dozvoljavajući da se jedinstvo u organizaciji održava povremenim sastancima celog tima.


Kada zaposleni i kompanije imaju sveobuhvatan pristup koji određuje osnovni nivo produktivnosti, ljudi će imati više slobodnog vremena. Takođe, direktno utiče na rodnu nejednakost, otklanja mnoge prepreke koje su kroz istoriju sprečavale žene da napreduju do seniorskih pozicija u kompanijama i upravama. Razlike u polu, etničkoj pripadnosti, godištu, čak i iskustvu u poslu postaju nebitne, dokle god je radnik sposoban da obavlja posao u dodeljenoj ulozi.


Izvor: https://www.amazon.com/Day-Week-productivity-profitability-sustainable/dp/034942490X

bottom of page