Ženama u Evropi je potrebna veća ekonomska nezavisnost kako bi izbegle siromaštvo
- aleksandranovakovi3
- Mar 19, 2021
- 3 min read
Olivier De Schutter nedavno je sproveo dvomesečnu studiju u Evropskoj uniji, koja pokazuje da je veća verovatnoća da će žene biti pogođene siromaštvom nego muškarci. Situacija se dodatno pogoršala usled pandemije COVID-19.

Vesti UN razgovarale su sa gospodinom De Schutter-om uoči Međunarodnog dana žena koji se obeležava svake godine, 8. marta.
Zbog čega je veća verovatnoća da će žene biti pogođene siromaštvom nego muškarci u EU?
„Žene su nesrazmerno više izložene riziku od siromaštva u poređenju sa muškarcima (22,3% u poređenju sa 20,4% u EU). Ono što je možda još upadljivije jeste da su razlike među starijim ženama, posebno nakon ulaska u penziju, znatno veće (u proseku 37,2% u celoj EU)“.
Još uvek postoji podela uloga između žena i muškaraca u domaćinstvima koja ženama otežava traženje dugoročnog, punog radnog odnosa. Karijera žene se često prekida kako bi se brinula o deci, a mnogo više žena radi sa skraćenim radnim vremenom, pa je nivo penzija koje primaju znatno niži.
Većinu domaćinstava sa samohranim roditeljima takođe vode žene, a najmanje 40% ovih porodica strahuje od potencijalnog siromaštva ili socijalne isključenosti. To je ogroman procenat. Sistemi socijalne zaštite nisu istinski reagovali na promene porodičnih obrazaca i žene su nesrazmerno pogođene ovom situacijom“.
Kakav je uticaj krize COVID-19 na žene?
„Nažalost, bojim se da će pandemija predstavljati značajan korak unazad u pogledu rodne ravnopravnosti. Kriza će verovatno dovesti do toga da će se mnogo više žena nego muškaraca morati da se odrekne poslova sa punim radnim vremenom. Štaviše, zatvaranje škola povećalo je opterećenje za žene, koje brinu o deci više od muškaraca.
Međutim, takođe raste svest o tome da su osnovne funkcije koje one ispunjavaju u zdravstvenom sektoru i ekonomiji nege potcenjene. Nadam se da će ovi radnici, od kojih većinu čine žene, biti bolje plaćeni i da će im se poboljšati ugovori o radu u budućnosti“.
Šta treba učiniti u borbi protiv siromaštva za sve?
„Kriza COVID-19 predstavlja priliku da se ponovo otvori diskusija o tome kakvu vrstu društva želimo. Moramo izgraditi društvo koje ima inkluzivnu ekonomiju koja svakom pojedincu pruža poštenu šansu da pristojno zarađuje za život. To znači boriti se protiv diskriminacije ljudi u siromaštvu, stvoriti više mogućnosti za posao ljudima sa niskim nivoom kvalifikacija i ulagati u obrazovanje ljudi i celoživotno obrazovanje kako bi se osiguralo da svi ljudi imaju priliku da se takmiče“.
Šta treba učiniti kako bi se poboljšala situacija za žene u EU?
„Pre svega, potrebna je nova raspodela uloga u domaćinstvu i bez te promene biće vrlo teško prevazići postojeće praznine.
Države članice EU takođe bi trebalo da ulažu više u obrazovanje i brigu o ranom detinjstvu kako bi omogućile ženama da se zaposle na puno radno vreme. To bi dalo veću ekonomsku nezavisnost, omogućavajući im da sami donose odluke u životu.
Takođe bi trebalo da postoji veća transparentnost u politikama zarada kompanija kako bi se obezbedilo poštovanje principa jednake plate za rad jednake vrednosti. Moramo prevazići jaz od 14% u platama polova bez daljeg odlaganja“.
Jednakost polova i UN
· UN kažu da rodna ravnopravnost nije samo osnovno ljudsko pravo, već neophodan temelj za miran, prosperitetan i održiv svet.
· Jedan od 17 ciljeva održivog razvoja, SDG 5 o rodnoj ravnopravnosti ima za cilj okončanje svih oblika diskriminacije svih žena i devojaka svuda.
· Važnost zaštite ženskih prava istaknuta je tokom pandemije COVID-19 globalnim porastom prijavljenih porodičnih i rodnih pitanja.
Postizanje jednakosti za polovinu svetske populacije predstavlja globalni imperativ koji rizikuje da bude zanemaren usled postavljanja novih prioriteta pred izazovima oporavka od pandemije. Stvaranje više mogućnosti za žene i naredne generacije veoma je ozbiljan problem, ali i cilj koji može podići globalnu ekonomiju i dati doprinos pravednijem društvu. To je cilj koji moramo ispuniti zajedno!
Izvor: https://news.un.org/en/story/2021/03/1086542